Prema cirkularnoj budućnosti u Bosni i Hercegovini

Ovaj blog je napisao Tomas Thernström, stručnjak za cirkularnu ekonomiju i upravljanje otpadom pri Štokholmskom institutu za okoliš/životnu sredinu.

Klimatski i ekološki izazovi usko su povezani s načinom na koji društvo koristi – a često i zloupotrebljava – svoje resurse. Istraživanja pokazuju da korištenje resursa čini otprilike polovinu klimatskog utjecaja društva, te doprinosi čak 90% gubitka biodiverziteta i 90% pritiska na vodne resurse. Ukratko, društvo s niskim emisijama ugljika ne može postojati bez društva koje pametno koristi resurse. Ova dva aspekta nisu samo povezana – oni su dvije strane iste medalje.

Bosna i Hercegovina je tek na početku ove tranzicije, ali je već razvila nekoliko strateških dokumenata, uključujući mapu puta za cirkularnu ekonomiju, koja ističe prioritetne sektore i postavlja opće ciljeve. Ovaj blog neće ulaziti u tehničke detalje, već će objasniti osnovne principe cirkularne tranzicije. Također će se osvrnuti na to šta su Evropska unija i Švedska mogle uraditi bolje ili ranije, kako bi Bosna i Hercegovina mogla učiti iz tih iskustava i brže provoditi reforme.

Prelazak sa linearnog na cirkularni sistem je ključan

Osnovni izazov je što je današnje društvo strukturirano oko linearnog modela proizvodnje i potrošnje. Kompanije proizvode stvari, mi ih koristimo, a zatim postaju otpad. Standardni poslovni model je jednostavan: što više prodaš, to više zaradiš. Poticaji za cirkularno upravljanje resursima su rijetki. U BiH, kao i u većini zemalja, većina proizvoda koji se stavljaju na tržište na kraju postaje otpad. Pošto BiH još uvijek nema infrastrukturu za cirkularno upravljanje ovim otpadom, kao što su industrijsko recikliranje ili ponovna upotreba u velikom obimu, većina otpada na kraja završava na deponijama. Mnoge deponije nemaju odgovarajuće zaštitne sisteme, poput onih za prikupljanje i obradu otpadnih voda iz deponije, što povećava rizik od zagađenja tla i podzemnih voda.

Da bi se izgradilo cirkularno društvo, potrebna su dva osnovna elementa, dok se sve ostalo može smatrati detaljima.

Promjena počinje boljim dizajnom proizvoda

Prvi korak ka cirkularnom društvu je da kompanije koje stavljaju proizvode na tržište osiguraju da ti proizvodi mogu cirkulisati. To znači da proizvodi trebaju biti dugotrajni, popravljivi i nadogradivi, a materijali iz kojih su napravljeni trebaju biti pogodni za reciklažu kada proizvod više nije upotrebljiv. U BiH to još uvijek nije slučaj. Koristan primjer može se izvući iz EU, koja je možda najdalje otišla u reciklaži, posebno kada je riječ o plastičnom pakovanju.

U Švedskoj proizvođači imaju odgovornost za ambalažu još od 1990-ih, ali problemi s ponovnom upotrebom i reciklažom proizvoda počeli su se ozbiljnije rješavati tek posljednjih godina. Na primjer, decenijama se crna plastična ambalaža nije mogla sortirati postojećom tehnologijom, pa su svi ti kontejneri za hranu završavali kao otpad, čak i kada su skupljani putem reciklažnih sistema. Čak i s novijom tehnologijom koja može sortirati crnu ambalažu, postoji ograničenje: može se koristiti samo za izradu nove crne ambalaže, što tržišno ograničava mogućnosti. Zaključak je jednostavan: Bosna i Hercegovina može izvući vrijedne pouke iz ovog iskustva i na vrijeme uvesti zahtjeve za dizajn proizvoda koji omogućavaju da se materijali i proizvodi ponovno koriste i ostanu u cirkularnom sistemu.

Švedski primjeri uspješne komunikacije o reciklaži

Drugi ključni element promjene je da domaćinstva i kompanije budu spremni i sposobni reciklirati ili ponovo koristiti proizvode na najbolji mogući način. Danas to često nije slučaj. Čak i nešto osnovno poput reciklaže ambalaže, što bi dijete moglo lako naučiti, često zna biti zbunjujuće. Čak i stručnjaci za otpad mogu imati problema kada posjete nova mjesta poput željezničkih stanica, hotela ili javnih prostora gdje postoje stanice za reciklažu. Nazivi frakcija se razlikuju, etikete variraju („plastika“, „plastična ambalaža“, „tvrda plastika“ ili „mekana plastika“), boje kanti se mijenjaju ili su sve kante iste boje, a simboli se razlikuju. Ukratko, nije lako postupiti ispravno. Švedska i nordijske zemlje razvile su zajednički standard za komunikaciju o reciklaži tek 2020., 25 godina nakon uvođenja proizvođačke odgovornosti. Sada sve frakcije imaju zajednički naziv, boju i simbol, što reciklažu čini jednostavnijom za sve. Zaključak je jasan: da bi se izbjegli prethodni problemi, Bosna i Hercegovina može imati koristi od uspostavljanja jasnih i jedinstvenih sistema reciklaže što prije.