Megatrendovi i predviđanje – ključ za planiranje održivih tranzicija

Ovaj blog post je izvorno objavljen na engleskom jeziku na web stranici SEI-ja u julu 2024., pogledajte na linku.

Najvažniji zaključci 

Uloga megatrendova i metode predviđanja: poznavanje globalnih megatrendova i korištenje metode predviđanja je od suštinske važnosti u planiranju održivih tranzicija.  Ovi pristupi pomažu u rješavanju nepoznanica, predviđanju izazova i osmišljavanju efektivnih politika i mjera koje omogućavaju da se stekne jasan uvid u buduće poremećaje.

Uspostavljanje okvira za predviđanje: okvir za predviđanje bi unaprijedio kreativno razmišljanje o mogućnostima koje donosi budućnost u svim oblastima politike i omogućio uvođenje pristupa usmjerenih na budućnost u svim politikama na visokom nivou. Metode i  postupci predviđanja mogu se koristiti u osmišljavanju održivih puteva tranzicije, kao i ciljeva, aktivnosti i mjera s tim u vezi. 

Pretpostavke o složenosti i prioritizaciji: priprema strateških i planskih dokumenata za održivu tranziciju je složena, pri čemu je prioritizacija često najizazovniji aspekt budući da su za ove aktivnosti neophodni značajni kadrovski i finansijski resursi.

Tranzicija kao izazov i mogućnost: prilikom planiranja održivih tranzicija, države moraju formulisati reakcije kako na izazove tako i u pogledu mogućnosti. Bosna i Hercegovina, pored rješavanja tekućih i izazova okoliša/životne sredine, treba iskoristiti mogućnosti za društveno-ekonomski razvoj i usklađivanje sa globalnim održivim ciljevima. 

Šta je održiva tranzicija?

Klimatske promjene i promjene u okolišu/životnoj sredini naglašavaju hitnu potrebu za trenutnom promjenom neodrživih sistema proizvodnje i potrošnje koji trenutno prevladavaju. U diskusijama o politikama sve više se spominju različite tranzicije, kao što su energetska tranzicija i pravedna tranzicija. Održivost tranzicije je okvirni koncept koji naglašava sve prisutniju spoznaju da je za ostvarivanje održivosti potrebno mnogo više od samih tehničkih korekcija.

U maju i junu 2024. godine program BiH SuTra (Održiva tranzicija u Bosni i Hercegovini) koji provodi SEI, je organizovao dva webinara posvećena megatrendovima i predivđanju. Učesnici webinara povezali su pojam održivih tranzicija sa konceptima kao što su pravda, zeleno, transformacija i politika, a ovi koncepti su sastavni dio planiranja i provođenja planova tranzicije. Za ostvarivanje održive tranzicije su potrebne temeljite promjene tehnologije, infrastrukture, zakona, tržišta kao i relevantnih institucija i vrijednosti. Megatrendovi i predviđanje mogu biti važni instrumenti za razumijevanje mogućih održivih budućnosti i dovesti do ostvarenja ovih promjena.

Megatrendovi relevantni za Evropu 

Megatrendovi su dugoročni trendovi koji se sporo formiraju, a utiču ne veliki broj stanovništva, a ponekad i na cijeli svijet. Akcenat diskusije bio je na megatrendovima koji imaju izrazito snažan utjcaj na Evropu, a posebno Bosnu i Hercegovinu. Prema podacima iz Sistema za evropsku strategiju i analizu politika (ESPAS), ovi megatrendovi su: klimatske promjene, demografija, urbanizacija, ekonomski rast, potrošnja energije, geopolitika i povezanost. Na webinaru o megatrendovima su spomenute i druge kategorizacije i izvori, kao što je na primjer Megatrends Hub Evropske komisije.

Trenutno se najviše napora ulaže u posmatranje, mjerenje i tumačenje megatrendova. Sami po sebi, trendovi nisu nužno ni dobri ni loši, a neki aspekti se mogu posmatrati kao prijetnje ili mogućnosti. Pažljivo praćenje i analiza mogu pomoći u iskorištavanju prednosti i ublažavanju rizika.

U svom obraćanju na webinaru o megatrendovima, Marcus Carson, viši istraživač u SEI-u, je rekao: "Rad na megatrendovima pomalo podsjeća na provjeru vremenske prognoze prije izlaska na otvoreno vikendom. Svjesni ste da nema garancija, a neočekivane promjene se mogu pojaviti niotkud. Uprkos ovim nedostacima, predviđanja vam daju uvid u ono što predstoji, za šta se trebate pripremiti i bolju osnovu za donošenje odluka."

Predviđanje: istraživanja o budućnosti koja pomažu u osmišljavanju javne politike

Sara Telebian, saradnica na istraživanju u SEI-u je na webinaru o predviđanju kazala da su za donošenje informisanih i strateških odluka kojima se efektivno rješavaju postojeći i budući izazovi, poznavanje promjena i upravljanje promjenama od suštinske važnosti, bez obzira što ne možemo u potpunosti predvidjeti budućnost. Predviđanje i prilagodljivost mogu pomoći u upravljanju nepoznanicama, imajući na umu da odluke koje donosimo danas utiču na budućnost.

Talebian je rekla, "U strateško planiranje i odlučivanje trebamo ugraditi pristupe usmjerene na budućnost. Na ovaj način će odluke koje donosimo biti stabilnije u odnosu na buduće nepoznanice i biti bolje usklađene sa dugoročnim opštim i posebnim ciljevima.  I treba napomenuti da se ne radi o jednokratnoj aktivnosti. Zapravo bi u idealnoj situaciji ovo trebalo biti dio redovne prakse. Trebamo njegovati ovu kulturu korištenja strateškog predviđanja prilikom planiranja održivih strategija."

Talebian je objasnila predviđanje kao sistemski pristup koji podrazumijeva strukturirane procese, okvire i metodologije. Predviđanje je participativno i nalaže saradnju, a služi kao paket instrumenata za donosioce odluka za uspostavljanje ciljeva održivosti koji su primjereni u datim okolnostima, prilagodljivih očekivanih ishoda i ključnih tačaka, kao i za osmišljavanje alternativnih puteva pravedne tranzicije i održivog razvoja. Nije pretjerano reći da su kreativno razmišljanje o budućnosti i predviđanje jednako važni za održive tranzicije kao i adekvatno finansiranje ili očuvanje društvene kohezije ili povjerenja u vlasti," rekla je.

Generalno, aktivnost strukturiranog predviđanja je postupak koji uključuje više koraka i različite faze. Počinje sa formulacijom pitanja, identifikacijom zainteresovanih strana i ispitivanjem znakova promjene i razvoja događaja. Naredni koraci su zamišljanje i ispitivanje alternativnih budućnosti i formulisanje zajedničkih vizija stanja i okolnosti poželjne budućnosti. Na kraju dolazi faza planiranja i djelovanja, u kojoj se dodavanjem konkretnih podataka, aktivnosti i mjera, pripremaju i operacionaliziraju planovi, putevi i strategije za ubrzavanje promjena i ostvarivanje vizija budućnosti.

Predviđanje nudi sveobuhvatan i raznolik paket instrumenata za operacionaliziranje svake faze procesa. Najvažnije metode su:

• skeniranje horizonta: praćenje vanjskih okruženja i kontekstualnih izazova
• analiza trendova: prepoznavanje važnih trendova, obrazaca i problema koji se javljaju
• planiranje scenarija: kreiranje i evaluacija mogućih scenarija budućnosti radi razumijevanja mogućih ishoda
• izgradnja vizije: zajednički razvoj pozitivne i poželjne zamišljene budućnosti
• transformativno planiranje: formulacija prilagodljivih i otpornih strategija za promjene u cijelom sistemu

Možemo zamisliti i istražiti čitav niz alternativnih budućnosti. Neke su moguće ili izvodljive; neke se smatraju vjerovatnim, zato što vjerujemo da su veći izgledi da se ostvari; dok su neke budućnosti poželjnije ili više ih priželjkujemo te odražavaju buduće stanje koje želimo postići. U kontekstu održivosti tranzicije, želimo postići održivu budućnost u kojoj će biti ispunjene potrebe svake generacije bez dovođenja u pitanja mogućnosti sljedećih generacija da ispune vlastite potrebe. Međutim, održivu budućnost možemo postići koristeći više različitih puteva, a u okviru svakog su sadržani različiti koraci, politike, aktivnosti i mjere koje su bitne za usmjeravanje i ubrzavanje strategije.

Predviđanje pomaže u upravljanju alternativnim vizijama održivih budućnosti i istraživanju šta one znače za različite sektore i sredine. Pomaže nam da prepoznamo prednosti date vizije održive budućnosti, kao i ko bi mogao biti izostavljen i kome će zato trebati više pomoći za uključivanje u tranziciju. Pristupi predviđanja također nam pomažu u prepoznavanju mogućih izazova i mogućnosti na različitim putevima kao i da ih osmislimo tako da odgovaraju različitim društveno-ekonomskim okolnostima, te doprinose jačanju sinergije i umanjivanju kompromisa između sistema i sektora na najmanju mjeru. I na kraju, pristupi predviđanja su korisni za formulisanje efektivnih mjera kojima se operacionalizuju putevi održive tranzicije i otporni su na buduće nepoznanice i poremećaje.

Kako dolazi do promjene u društvu?

Upravljanje promjenama je nepredvidivo. Iako su mape puta popularan instrument koji se koristi u razmatranju promjena, adekvatnije je ovaj proces uporediti sa igranjem šaha, jer obuhvata više protivnika i saveznika, a svi moramo odigrati svoju ulogu zajedno da bismo postigli napredak.

Carson je objasnio da za uspjeh tranzicije trebamo utjcati na prevladavajuće sisteme vjerovanja kao i na relevantne strukture i aktere i mijenjati ih. Naši sistemi vjerovanja - način na koji razmišljamo ili definišemo probleme - imaju veliki utjcaj na vođenje aktivnosti. Ideje i percepcije o problemima i rješenjima, kada su uspješne, mogu se institucinalizirati, i uroditi novim pravilima, zakonima, politikama i tokovima finansiranja.

Osnovni elementi promjene. Izvor: Uz dopuštenje Marcus Carson, SEI. 

Također je važno skenirati horizont i prepoznati saveznike (kako pojedince tako i organizacije) zbog toga što različiti akteri imaju moć i utjcaj na to da li će se nova pravila usvojiti ili blokirati. Kako je Carson naveo na seminaru o predviđanju: "Obično se povezujemo sa osobama koje imaju ne samo isti skup vrijednosti i pretpostavki, nego i jednake i prilično ujednačene predstave o tome kako svijet funkcioniše i šta je pravedno, te kako bi stvari izgledale da su bolje."

Obim je također važan, ali u krajnjoj liniji bez obzira na obim koji želimo obuhvatiti, na kraju će biti obuhvaćeni pojedinci na lokalnom nivou, što je najvažniji nivo za rad sa procesima promjena. Mitar Perušić, učesnik panela na seminaru o predviđanju i profesor na Univerzitetu Istočno Sarajevo, naglasio je važnost učešća lokalne zajednice za globalne rezultate.

"Povezivanje treba koristiti za prenošenje dobrih praksi i promjena tako da svako ima priliku da se s njima upozna. Za unaprjeđenje postojeće situacije potreban je konsenzus o ključnim pitanjima i učešće najšireg kruga zainteresovanih strana. Moramo raditi na manjim ciljevima i različitim lokalnim 'nultim' očekivanim ishodima za različite oblasti, te ćemo tako kroz ove lokalne aktivnosti nesumnjivo postići nulte rezultate na globalnom nivou," kazao je Perušić.

Relevantnost za Bosnu i Hercegovinu

Slušaoci su na webinarima glasanjem potvrdili da su klimatske promjene i potrošnja energije najvažniji megatrendovi za Bosnu i Hercegovinu. Predviđanje može pomoći kreatorima politika u boljem planiranju načina na koji se nešto može postići, ali neki izazovi u BiH su jednostavno povezani s obimom aktivnosti koje treba provesti da bi postala članica EU, kao i da bi ispunila druge međunarodne ciljeve koje je BiH prihvatila.

Azra Hadžiahmetović, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na webinaru o predviđanju je navela da Bosna i Hercegovina ima krhku ekonomiju koja je podložna eksternim i internim izazovima, te da bi ova država trebala iskoristiti mogućnosti kao što su novi Plan rasta za Zapadni Balkan, koji nudi reformsku i finansijsku podršku. Na ovaj način bi bilo moguće ubrzati približavanje EU na društveno-ekonomskom planu kao i ojačati regionalne odnose. Snage koje Bosna i Hercegovina ima i koje treba iskoristiti su vrijedan ljudski kapital i privatni sektor, a ovi faktori mogu pomoći u suočavanju sa budućim izazovima, ali postoji potreba za iznalaženjem novog načina za suočavanje s ovim izazovima.

Bosna i Hercegovina nije izolovana od onog što se događa u drugim državama i regijama, kako u smislu ekonomskog utjcaja tako i u pogledu klimatskih promjena. Same klimatske promjene imaju ozbiljan i dugoročan učinak na BiH. Šteta koju su nanijele poplave 2014. godine, koje su trajale oko 10 do 15 dana, unazadila je zemlju za oko pet godina u pogledu kapitalnih investicija.

Na webinaru o megatrendovima se Tarik Hubana, glavni operativni direktor, ARTI Analytics, osvrnuo na način na koji povezanost i umjetna inteligencija utiču na BiH.

"Pretežno pozitivni trendovi doprinose poboljšanju ekonomije i otvaranju novih mogućnosti. S druge strane, jača povezanost utiče na internetsku sigurnost, što automatski povećava rizik od napada na mreži. Ovo je veoma važno, posebno s obzirom na ključnu infrastrukturu kao što je energetski sektor, koji može biti meta ovih napada. Sve je veća neusklađenost u oblasti digitalizacije, a suočeni smo s gubitkom privatnosti. Premda je pozitivnih utjcaja više nego negativnih, neophodno je ulagati u propise, znanje i obrazovanje s ciljem snižavanja rizika od negativnih utjcaja", rekao je Hubana.

Predviđanje se koristi u određenoj mjeri u planiranju održive tranzicije u Bosni i Hercegovini, ali i dalje su prisutne različite prepreke. Osmišljavanje budućnosti koja odgovara državi i aktivno učešće u procesu predstavljaju zajednički interes. Iako se u BiH redovno provode aktivnosti formulisanja vizije, kvalitet ulaznih podataka treba značajno unaprijediti zato što se trenutno mnoge odluke donose na osnovu netačnih podataka. Često se desi da se podaci koji se na lokalnom nivou smatraju tačnim pokažu pogrešnim, što dovodi do donošenja planova na osnovu pogrešnih podataka. Pažljivo planiranje budućih aktivnosti je suštinski bitno za postizanje poželjnih rezultata. Kako je Perušić zaključio, "Plan nije ništa, ali planiranje je sve."

Sanjin Avdić, viši koordinator programa za „BiH SuTra“ je na webinaru o predviđanju govorio o opsežnom iskustvu SEI-a u pripremi strateških i planskih dokumenata u Bosni i Hercegovini, te kazao kako je prioritizacija najvažniji izazovni aspekat ovog procesa. U Zelenom planu za Zapadni Balkan su definisani ciljevi i utvrđene ključne oblasti na koje se potrebno usmjeriti, sa brojnim mjerama i aktivnostima koje treba provesti. Najvažniji izazov je u postavljanju prioriteta za naredne tri do četiri godine, s obzirom na obim potrebnih aktivnosti. Na primjer, strategija okoliša/životne sredine za BiH obuhvata oko 660 različitih mjera za čije su provođenje potrebni značajni kadrovski i finansijski resursi. Nije samo stvar razumijevanja konteksta; sam obim neophodnih aktivnosti čini implementaciju zastrašujućom. Pored toga, učešće različitih nivoa vlasti doprinosi kompleksnosti.