Photo: Jane Birch, SEI
Photo: Jane Birch, SEI
9. konferencija stranaka Okvirne UN Konvencije o klimatskim promjenama (COP29), ključni događaj u borbi protiv klimatskih promjena, počela je sa velikom nadom da će diskusija o finansiranju klimatskog djelovanja polučiti konkretne mjere. Međutim, poslije dvije sedmice iscrpljujućih pregovora, završila je u blago optimističnom tonu. Finansiranje je riječ koja se najviše spominjala cijele godine, no pitanje je kako su ishodi relevantni za države poput Bosne i Hercegovine.
Propuštene prilike na konferenciji COP29
Bogate zemlje su dale obećanje da će izdvajati najmanje 300 milijardi USD godišnje za globalnu borbu protiv klimatskih promjena nakon spornog završetka pregovora o klimatskim promjenama pod okriljem UN-a u nedjelju ujutro u Bakuu. Zemlje sa nižim prihodima koje su tražile više od jednog triliona USD pomoći dogovor su nazvale “uvredljivim” i ustvrdile da im ovaj dogovor nije ponudio prijeko potrebna sredstva za istinsko rješavanje složene klimatske krize.
Pored toga, obećana izdvajanja bi se u značajnoj mjeri oslanjala na kreditiranje i finansiranje duga, što bi uveliko produbilo krizu zaduženosti u ugroženim državama. Najsiromašnije zemlje i zemlje koje su najosjetljivije na klimatske promjene, prema novoj analizi koju je proveo IIED, na servisiranje duga troše dva puta više nego što dobiju za borbu protiv klimatskih promjena. U analizi se navodi: "svaki dolar koje ove zemlje troše na vraćanje kredita je dolar manje za ulaganje u bolnice ili škole, ili finansiranje infrastrukture otporne na klimatske promjene".
S druge strane, tradicionalni finansijeri klimatskog djelovanja tvrde da se u posljednjih 30 promijenilo stanje na globalnom nivou. Države poput Kine i Saudijske Arabije, koje su se nekad smatrale siromašnim, sada su najveće ekonomije i značajni emiteri. Zbog toga smatraju da bi ove države trebale doprinijeti finansiranju klimatskog djelovanja umjesto da i dalje primaju sredstva za ovu svrhu.
Na COP-u nije bilo diskusije o fosilnim gorivima, što je posebno zabrinjavajuće, budući da je na takozvanom "Dijalogu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima" u okviru konferencije COP28 održane prošle godine, ključni rezultat bila zajednička opredijeljenost da se napušta upotreba fosilna goriva. Na ovogodišnjem COP-u je bilo nekoliko pokušaja opstrukcije konstruktivnog dijaloga na ovu temu i distanciranja od ove preuzete obaveze. Tako nešto je apsurdno - bila je poruka koju je António Guterres, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, uputio liderima ove sedmice. Međunarodna agencija za energiju (IEA) o ovome ima jasan stav: upotrebu fosilnih goriva treba smanjiti za gotovo 30% do 2030. i za 55% do 2035. godine, kako bi se ostvarili ciljevi nulte stope.
Zašto je ovo važno za Bosnu i Hercegovinu
Bosna i Hercegovina (BiH) se svrstava u zemlje čija je ekonomija u tranziciji sa snažnom potrebnom za modernizacijom energetske infrastrukture i smanjenjem zavisnosti od uglja. Tranzicija u održivu i ugljično neutralnu ekonomiju je za BiH hitan prioritet.
Analiza koju je nedavno proveo SEI pokazala je da su u periodu od 2008. do 2020. godine BiH i susjedne zemlje na Zapadnom Balkanu dobile značajna međunarodna razvojna sredstva za energetske projekte, uglavnom iz bilateralnih i multilateralnih izvora. Međutim, veliki dio ovih sredstava je usmjeren na projekte u kojima se koristi ugalj, što naglašava potrebu za prelaskom na energiju iz obnovljivih izvora. U ovom periodu je BiH dobila 680 miliona USD za dekarbonizaciju energetskog sektora, što je znatno manje od potrebnih 9,3 milijarde USD za period od 2020. do 2030. godine za podršku naporima na ostvarivanju nulte stope.
Pored toga, analiza je pokazala da Bosna i Hercegovina ima najvišu stopu zaduženosti po glavi stanovnika po osnovu ODA (službena razvojna pomoć). Dalje zaduživanje po osnovu ODA kredita može samo omesti budući ekonomski razvoj države. Evropska unija i njene članice bile su najvažniji finansijeri razvoja, što je znak da je Evropska unija odlučna u namjeri da podrži razvoj BiH.
Kina je postala značajan akter koji ulaže u infrastrukturne projekte povezane s ugljem u Bosni i Hercegovini, s 1,2 milijarde USD. Ovo je dvostruko više od investicija u čistu energiju i ovaj kontrast naglašava potrebu za bolje usklađenim i održivijim strategijama ulaganja.
Prilikom analize nisu pronađeni dokazi da je potpisivanje Pariškog sporazuma u 2016. godini doprinijelo povećanju tokova sredstava za finansiranje razvoja, barem kada je riječ o infrastrukturi za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i ovo treba prepoznati. Propust da se poveća finansiranja ostavilo je mrlju na ugled COP-a, a zemlje s nižim prihodom trebaju "preći s riječi na djela" kako bi očuvale kredibilitet.
Put koji je pred nama
Kako je stručnjakinja za klimu u SEI-u Katherine Browne napisala u rubrici 'pitanja i odgovori' objavljenoj na internet stranici SEI-a početkom ove godine: "Sve u svemu, treba nam ogroman iznos sredstava za podršku klimatskom djelovanju. A postojeći nivo finansiranja nije ni blizu toga... Mnoge obaveze koje su preuzele zemlje u razvoju u pogledu smanjenja emisija (NDC) zavise od priliva finansijske pomoći. To znači da, ako ne dobiju novac koji im je potreban, ne mogu smanjiti svoje emisije. Finansiranje klimatskog djelovanja je zato od suštinske važnosti kako bismo zagrijavanje održali na nivou koji se može kontrolisati.
Za budućnost je važno da:
U rubrici pod naslovom Novosti i ažuriranja možete pročitati najnovije informacije i informativne članke o različitim temama. Pratite zbivanja u najaktuelnijim vijestima, izvještajima i publikacijama programa BiH SuTra.
