Pravedna tranzicija: Na pravedan način do održive budućnosti

Na konferenciji COP28 (Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama), koja je nedavno održana u Dubaiju, obilježena je važna etapa s obzirom na najavu "početka kraja" doba fosilnih goriva. Stav UN-a je da bi ova odluka trebala pripremiti teren za ubrzanu, pravednu i poštenu tranziciju obilježenu značajnim smanjenjima emisija i povećanjem finansijskih sredstava. Od suštinske je važnosti da države prepoznaju potrebu za donošenjem transformativnih politika koje osim hitnosti djelovanja u oblasti klime daju prioritet dobrobiti pojedinaca koji su direktno pogođeni aspektima tranzicije.

Bosna i Hercegovina na putu u zelenu budućnost

Svjesna potrebe za izgradnjom zelenije budućnosti, Bosna i Hercegovina je aktivno angažovana na osmišljavanju održivijeg i pravednijeg modaliteta za ostvarivanje ovog cilja. U provođenju Zelenog plana za Zapadni Balkan, BiH stavlja akcenat na prelazak s uglja na čistiju energiju iz obnovljivih izvora. Program "BiH SuTra" ima ključnu ulogu u pružanju podrške lokalnim općinama/opštinama i gradovima u pripremi tranzicijskih planova.

U tom smislu su bitni principi "pravedne tranzicije", jer naglašavaju nužnost zaštite dobrobiti zajednica i radnika koji su obuhvaćeni promjenama potrebnim za ostvarivanje klimatskih ciljeva.

Laura Del Duca, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost, društvenu jednakost i siromaštvo na projektu "BiH SuTra" iz Štokholmskog instituta za okoliš/životnu sredinu također je naglasila važnost nastojanja postizanja pravde u aktivnostima u kontekstu tranzicije. "U našem radu nailazimo na jasne dokaze o rodnim aspektima utjecaja energetskog siromaštva i tranzicija, kao i ulozi koju rodni aspekat ima u predloženim rješenjima. Ukoliko se tranzicijom loše upravlja, postoji opasnost da tranzicija postane ne samo nepravedna, nego i da nanese ozbiljnu štetu nekim grupama društva. Nadam se da sve više pojedinaca počinje shvatati da klimatske i ekološke promjene nalažu borbu na društvenom i političkom frontu, i da nisu samo ekološki i ekonomski problemi prisutni u trenutnom diskursu, te da je potrebna politička volja."

Kako osigurati pravednost tranzicije?

Koncept "pravedne tranzicije" zadire u temeljna pitanja o pravednosti u globalnom prelasku na ekonomiju s niskim nivoom emisija ugljika, posebno u područjima koja su zavisna od industrija s visokim emisijama ugljika. Jedna od temeljnih ideja ovog procesa je da će tranzicija koja se smatra pravednom biti prije prihvaćena kao smislena i vrijedna kod šireg spektra aktera, čije je učešće ključno za ostvarivanje promjena. Izvještaj o politici Štokholmskog instituta za okoliš/životnu sredinu, čiji su autori Aaron Atteridge i Claudia Strambo, naglašava sedam principa koji definišu pravednu tranziciju. Ovi principi pružaju okvir za integraciju pravednosti u politiku i praksu, osiguravajući ne samo ubrzanu nego i pravednu tranziciju. Realizacija programa i mjera za podršku pogođenim pojedincima uz istovremeno poticanje dekarbonizacije je od suštinske važnosti. Izvještaj je zasnovan na analizi relevantne literature i historijskih primjera sličnih ekonomskih poremećaja.

Sedam principa pravedne tranzicije s niskim nivoima emisija

1. Aktivno poticati dekarbonizaciju. Mogućnost da će dekarbonizacija imati negativne posljedice u područjima s visokim emisijama ugljika nije razlog za izbjegavanje ili odlaganje dekarbonizacije. Odlaganje je u osnovi nepravedno. Pravedna tranzicija je u skladu sa nastojanjima na ispunjavanju globalno dogovorenih klimatskih ciljeva - što znači, tranzicija koja podrazumijeva ubrzano smanjenje emisija u pravcu ostvarivanja ekonomije s gotovo nultom stopom ugljika.
2. Izbjegavati stvaranje ugljičnih blokada i dodatnih "gubitnika" u ovim sektorima. Osigurati da tranziciju ne ugroze aktuelne investicije ili drugi oblici podrške industrijama s visokim nivoom emisija (gdje su dostupna alternativna rješenja) ili proizvodnji fosilnih goriva, odnosno jačanju zavisnosti drugih privrednih djelatnosti od ovih djelatnosti.
3. Pružiti podršku pogođenim područjima. Stvaranje pretpostavki za jačanje i održavanje vitalnosti i stabilnosti privrede. Prioritizacija podrške regijama koje imaju slabije finansijske mogućnosti za ulaganje u diverzifikaciju, kao i područjima koja su u manjoj mjeri odgovorna za emisije u prošlosti na globalnom nivou.
4. Podržati radnike, njihove porodice i širu zajednicu koji su pogođeni problemom zatvaranja preduzeća ili smanjenja broja zaposlenih. Pružiti pomoć u pronalaženju drugih mogućnosti zarade. Ako nije moguće ponovno zapošljavanje, osigurati raspoloživost odgovarajuće socijalne zaštite. Učinci tranzicije na ekonomskom, socijalnom i ličnom nivou ne smiju dodatno pogoršavati položaj najviše marginaliziranih ili najslabijih pojedinaca. Tranzicija ne smije kompromitovati osnovna prava radnika ili ugrožavati ljudska prava generalno.
5. Sanirati štetu u okolišu/životnoj sredini te osigurati da se troškovi sanacije ne prenose sa privatnog na teret javnog sektora. Treba poštovati princip zagađivač plaća.
6. Rješavati problem postojećih ekonomskih i društvenih nejednakosti. Interventne mjere trebaju uključivati perspektivu društvene jednakosti. Društvena jednakost i osnaživanje ugroženih grupa društva mora biti poseban cilj u osmišljavanju mjera podrške, ocjeni ekonomskih mogućnosti, procjeni utjecaja i prioritizaciji ishoda podrške tranziciji.
7. Osigurati inkluzivan i transparentan proces planiranja. Ovaj proces treba biti zasnovan na širem društvenom dijalogu uz učešće velikog broja različitih zainteresovanih strana i društvenih grupa. Modaliteti i prioriteti ekonomskog razvoja trebaju biti utvrđeni na lokalnom nivou. Za finansijsku i tehnološku podršku su potrebni međunarodna saradnja i solidarnost.

Za postizanje ciljeva jednakosti, potrebno je na provođenju svih principa raditi paralelno umjesto selektivno. Istovremeno, ništa ne opravdava odlaganje primjene prvog principa: imperativ dekarbonizacije. Odlaganje ovog ključnog koraka, koje bi dovelo do izostavljanja određenih područja s obzirom na ubrzanu dekarbonizaciju na globalnom nivou, je samo po sebi nepravedno, kao što su same po sebi nepravedne i posljedice nekontrolisanih klimatskih promjena. Inicijative i investicije koje se efikasno realizuju imaju potencijal da ostvare značajan učinak na područja koja su u procesu dekarbonizacije. Također mogu poslužiti kao izvor inspiracije za druge i podstaći tranzicije koje nisu samo pravedne nego su i izvjesnije.

Cjelokupni izvještaj možete pročitati ovdje: "Sedam principa za realizaciju pravedne tranzicije na niskokarbonsku ekonomiju".

Autori teksta: Aaron Atteridge i Claudia Strambo.