Elektrana, Bajina Bašta, Srbija. Photo: m-gucci / Getty Images.
Elektrana, Bajina Bašta, Srbija. Photo: m-gucci / Getty Images.
Novo istraživanje, koje je obuhvatilo pet država Zapadnog Balkana, pokazuje da finansiranje razvoja energetskog sektora nije usklađeno s dugoročnim ciljevima dekarbonizacije i Pariškim sporazumom. Od sada, više pažnje treba posvetiti usmjeravanju budućih međunarodnih finansijskih sredstava na ulaganja u obnovljivu, održivu i pravednu energiju.
U Bosni i Hercegovini ugalj je i dalje najvažniji izvor energije. Za nastavak započetog procesa smanjenja stakleničkih gasova u BiH potrebne su značajne intervencije u sektoru energije. Zato je od ključne važnosti istraživanje i razumijevanje finansiranja razvoja, što je bio razlog provođenja ovog istraživanja. Istraživanjem je obuhvaćeno 5 država Zapadnog Balkana: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija. Pod lupom su bili finansijski tokovi u periodu između 2008. i 2020. godine. U nastavku teksta su navedeni najvažnije stavke.
Ukoliko se nastavi s dosadašnjom praksom u pogledu strukture finansiranja, u ovim državama proces dekarbonizacije ne smije zavisiti od sredstava za finansiranje razvoja. U studiji je utvrđeno da su finansijska sredstva za energetski razvoj veoma mala u odnosu na prosječni godišnji BDP, koji iznosi od 0,15% do 0,62% u zavisnosti od toga o kojoj je državi riječ. Iznos nije dovoljan za finansiranje zelene i pravedne tranzicije. U Nacionalno utvrđenom doprinosu (obavezivanje države na smanjenje emisija stakleničkih gasova) Bosne i Hercegovine je navedeno da je državi potrebno 14 puta više sredstava (9,3 milijardi USD) za period do 2030. godine u poređenju s iznosom koji je utrošen u periodu 2008-2020. godine (680 miliona USD).
Bosna i Hercegovina je imala najveći udio sredstava usmjeren na neobnovljive izvore. Ovaj podatak se nije promijenio ni nakon usvajanja Pariškog sporazuma. Udio BiH je iznosio 33% od ukupnih finansijskih sredstava. Finansijeri koji su u ovim državama uložili najviše sredstava u neobnovljive izvore su Japan, Njemačka i institucije EU. U istraživanju nije analizirano šta je bio motiv ovih investicija, ali se ovo može povezati sa interesom finansijera, odnosno prioritetima država. Međutim, ako uporedimo ove investicije s ukupnim prosječnim BDP-om na godišnjem nivou u BiH, koji iznosi manje od 0,3%, to umanjuje njihov značaj.
Veći dio investicija otpada na zastarjelu infrastrukturu opskrbe energijom. Cijelih 24% finansijskih sredstava u svim državama koje su predmet istraživanja usmjereno je u infrastrukturu distribucije i prenosa energije. Ovaj postotak iznosi 798 miliona USD. Očigledno je da postojeće mrežne sisteme treba modernizirati, ali jednako je očigledna potreba da se zadovolji rastuća potražnja za energijom u društvu.
Dodatno zaduživanje će samo otežati ekonomski razvoj. U okviru istraživanja su razmatrane dvije vrste mehanizama finansiranja: takozvani ODA krediti, odnosno krediti za službenu razvojnu pomoć, ODA grantovi i OOF; ostala sredstva službene pomoći (prema navodima studije, "OOF su kombinovani instrumenti koji obuhvataju različite vrste službene pomoći i instrumente finansiranja koje vlade i službene agencije jedne države daju drugoj državi."). ODA krediti su rangirani kao drugi najvažniji finansijski instrument, dok je OOF najviše prisutan u svim državama. U Bosni i Hercegovini je zabilježen najviši nivo zaduženosti po osnovu kredita ODA po glavi stanovništva. Ukupni iznos kredita ODA u BiH je 457 miliona USD, nakon čega slijede OOF (140 miliona USD) i ODA grantovi (79 miliona USD). Ubuduće ovom pitanju treba pristupati s više opreza, budući da je veća zavisnost od kredita složena i može ometati napredak razvojnih procesa.
Na globalnom nivou se u nekim državama javlja trend da se, u nastojanju da uspješno provedu energetsku tranziciju, oslanjaju na finansiranje iz privatnih ili mješovitih izvora. Međutim, u istraživanju je naglašena krhkost ovog koncepta i važnost poznavanja interesa i prioriteta finansijera. U slučaju Zapadnog Balkana, primjetni su signali odlučnosti EU da podrži ove države u procesu integracije u EU; Njemačka, EBRD (Evropska banka za obnovu i razvoj) i institucije EU (osim Evropske investicione banke) su bili najvažniji akteri u finansiranju energetskog razvoja.
Za nastavak dekarbonizacije, države Zapadnog Balkana trebaju promjene u strateškom planiranju finansijera i državnih vlasti. U studiji se navodi: "Trebaju uskladiti svoje odluke o finansiranju s dugoročnim ciljevima dekarbonizacije energetskog sektora i ostvarivanja nulte stope emisija do 2050. godine." A tokove finansiranja treba koordinirati s akterima iz privatnog sektora, civilnog društva i drugim organizacijama na lokalnom i regionalnom nivou, kako bi se "osigurao usklađen i efektivan pristup finansiranju energetske tranzicije." U studiji je također preporučeno provođenje istraživanja u budućnosti u cilju boljeg razumijevanja efektivnosti i odgovornosti finansiranja razvoja.
Kako je provedeno ovo istraživanje?
U okviru istraživanja je proveden opsežan pregled literature kao i iscrpna analiza tokova finansiranja razvoja vezanog za energetski sektor u državama Zapadnog Balkana u periodu od 2008. do 2020. godine. Države obuhvaćene istraživanjem su: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija. Cilj je bio da se pruži uvid u tokove finansiranja razvoja za obnovljive i neobnovljive izvore energije u ovih pet država.
U rubrici pod naslovom Novosti i ažuriranja možete pročitati najnovije informacije i informativne članke o različitim temama. Pratite zbivanja u najaktuelnijim vijestima, izvještajima i publikacijama programa BiH SuTra.
