Zašto je rodna ravnopravnost važno pitanje za poljoprivredu u Bosni i Hercegovini

S ciljem prepoznavanja s jedne strane doprinosa žena, a s druge prisustva nejednakosti s kojima se žene suočavaju, Ujedinjene nacije (UN) su 2026. godinu proglasile Međunarodnom godinom poljoprivrednica. Ova globalna inicijativa poziva na snažnije priznavanje, podršku i ulaganje u žene koje su nositeljice prehrambenih sistema, poljoprivrede i ruralne ekonomije. A ova tema se snažno nameće i na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini dok 8. marta obilježavamo Dan žena.

Od međunarodne godine do svakodnevnice

U Bosni i Hercegovini, poljoprivreda i dalje osigurava prihod i sigurnost hrane u mnogim zajednicama. Žene su aktivne u različitim segmentima ovog sektora, od proizvodnje usjeva i brige o domaćim životinjama do prerade hrane i neformalnih ruralnih aktivnosti.

Međutim, u poljoprivrednom sektoru Bosne i Hercegovine su prisutne značajne rodne razlike. Prema navodima iz Procjene stanja rodne ravnopravnosti u poljoprivredi i modalitetima uzdržavanja u ruralnim sredinama u BiH, koju su izradile UN Women i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija, žene značajno učestvuju u poljoprivrednim radovima i ruralnoj ekonomiji. Slično globalnim trendovima, žene su rjeđe vlasnice zemljišta i imaju otežan pristup kreditima, uslugama savjetodavnih službi ili učešću u odlučivanju u poljoprivrednom sektoru.

Prema navodima UN-a, žene čine gotovo polovinu (49%) ruralnog stanovništva Bosne i Hercegovine, dok 20% zaposlenih žena radi u poljoprivrednom sektoru, a samo 18% gazdinstava vode žene dok su samo 38% žena suvlasnice poljoprivrednog zemljišta.   

Ovaj jaz u pravima vlasništva ima i praktične implikacije. Bez zakonitog prava vlasništva ili upisa vlasništva, žene se mogu suočiti sa preprekama u pristupu poljoprivrednim subvencijama, kreditima i programima finansijske podrške. Drugim riječima, pristup zemljištu često određuje pristup mogućnostima. Pored toga, žene su često nesrazmjerno opterećene neplaćenim poslovima brige o bližnjima uz rad na poljoprivrednom gazdinstvu. To umanjuje vrijeme koje im preostaje za učešće u formalnim ekonomskim djelatnostima, edukaciji, uvezivanju i poslovima rukovođenja.

Jačanje uloge žena u poljoprivredi

Ova strukturna pitanja su važna u kontekstu održive tranzicije. Klimatske promjene i iseljavanje stanovništva iz ruralnih sredina samo su neki od problema koji preoblikuju poljoprivredu u Bosni i Hercegovini. Osiguravanjem jednakog pristupa resursima, uslugama i odlučivanju za žene nije samo pitanje jednakosti. Ovo je pitanje od suštinske važnosti za razvoj otpornog poljoprivrednog sektora usmjerenog na budućnost.

Za uklanjanje ovih prepreka potrebne su promjene na nivou politike kao i praktične mjere na lokalnom nivou. Kako naglašava Alma Midžić, stručnjakinja za rodna pitanja i konsultantica za rodnu ravnopravnost, društvenu jednakost i siromaštvo (GESEP) na projektu BiH SuTra, rješenja moraju biti usmjerena na unapređenje pristupa uslugama, jačanje ekonomskih mogućnosti za žene i osiguranje politika koje su osmišljene vodeći računa o realnoj situaciji žena.

“Da bi se efikasno riješili izazovi s kojima se suočavaju žene u ruralnim sredinama zbog rodnih uloga i odgovornosti za brigu o članovima porodice, važno je provesti konkretne mjere kao što su politike poticaja i unaprijeđene javne usluge. Pored toga je od suštinske važnosti jačanje javne svijesti o nasljeđivanju.”

Midžić naglašava da je stalna podrška lokalnih vlasti medijskim kućama, naročito radio i TV stanicama, veoma važna mogućnost. U partnerstvu sa organizacijama civilnog društva, ove platforme se mogu iskoristiti za osmišljavanje edukativnih kampanja s težištem na praksama nasljeđivanja i njihovom uticaju na ekonomski status žena. Međutim, da bi ove inicijative imale odjeka, veoma je važno uključivanje utjecajnih ličnosti iz zajednice. Važno je da se u ove napore uključe pojedinci koji uživaju povjerenje i ugled u lokalnim zajednicama.

“Izuzetno je važno unapređenje profesionalnog statusa žena u ruralnim sredinama osiguranjem adekvatnog pristupa finansijskoj pomoći, edukaciji i savjetodavnim uslugama za pokretanje preduzetničkih ili privrednih djelatnosti. Pored toga, treba im pružiti i praktičnu podršku u podnošenju prijava za subvencije ili bespovratna sredstva. Nerijetko se zanemaruje činjenica da žene u ruralnim sredinama možda nemaju potrebno znanje, informacije ili vrijeme potrebno za snalaženje u složenim procedurama podnošenja prijava. Ovo bi se moglo organizovati osnivanjem ureda za pružanje ovakve pomoći ili čak mobilnih timova koji bi mogli pružati pomoć na licu mjesta. Ovo uglavnom zavisi od lokalnih uslova ili raspoloživih resursa”, dodala je Midžić.

Ona naglašava da su od suštinske važnosti bolji pristup javnim uslugama kao što su briga o djeci ili zdravstvena zaštita, mada ove intervencije nalažu veća ulaganja. Jedan mogući pristup je korištenje rodno odgovornog planiranja budžeta kao sredstva za bolje prepoznavanje potreba žena te shodno tome i bolju raspodjelu budžeta. “Imala sam priliku učestvovati u radionici o ovoj metodologiji sa predstavnicima lokalnih vlasti. Učesnici iz grada Gradiška, koji je jedan od partnerskih gradova na projektu BiH SuTra i koji ima veći broj ruralnih zajednica, smatrali su da je jedan od ključnih problema nedostatak aparata za  mamografiju i naglasili značajne prednosti koje bi ova usluga podrazumijevala za žene u ruralnim sredinama ove lokalne zajednice.”

Participativno kreiranje politike na lokalnom nivou je ključno

Osmišljavanje politike također je izuzetno bitan faktor. Programi podsticaja i podrške trebaju se pripremati u okviru participativnih i konsultativnih procesa koji uključuju perspektive samih žena iz ruralnih sredina. Prečesto se mjere provode bez jasnog razumijevanja potreba koje bi trebale zadovoljiti.

Alma Midžić daje primjer raspodjele sredstava Evropske unije za borbu protiv energetskog siromaštva u Bosni i Hercegovini, jer ovaj primjer ilustruje posljedice zanemarivanja različitih perspektiva. Mjere koje su preduzete nisu uzimale u obzir rodnu perspektivu i zanemareni su faktori koji doprinose izloženosti energetskom siromaštvu.

Pozivi za dostavljanje prijava nisu uključivali afirmativne mjere za domaćinstva koje vode žene ili pojednostavljivanje administrativnih koraka za ugrožene grupe. Pravo vlasništva na imovini, koje je bilo jedan od kriterija prihvatljivosti, značajno je umanjilo mogućnost žena da se prijave za mjere podrške.

Jedini kriteriji koji imao rodni aspekat iz poziva za podnosioce prijava iz privatnog sektora uveden je   na zahtjev donatora. Ovaj primjer naglašava važnost uključivanja žena i ciljnih grupa u osmišljavanje mjera na nivou politike i struktura finansiranja s ciljem osiguranja pravedne i rodno odgovorne raspodjele sredstava.

Zato je za prepoznavanje žena u sektoru poljoprivrede potrebno više od samog jačanja svijesti. Potrebna je preraspodjela pristupa, ovlasti i mogućnosti u sektoru. Osiguravanje jednakog pristupa žena zemljištu, resursima i procesu odlučivanja bit će od suštinske važnosti za razvoj otpornog i inkluzivnog poljoprivrednog sektora u Bosni i Hercegovini i šire.