Otpad nije kraj – kako pametno finansiranje, tarife i podaci mogu pokrenuti cirkularnu tranziciju

Imali smo priliku susresti se sa stručnjakom iz Štokholmskog instituta za okoliš, Tomasom Thernströmom, te ga pitati o cirkularnoj ekonomiji i upravljanju otpadom, švedskim iskustvima i drugim temama.

Često slušamo o cirkularnoj tranziciji. Zašto ona postaje prioritet?

Cirkularna tranzicija u osnovi znači bolje korištenje resursa koje već imamo u društvu. Način na koji koristimo resurse povezan je s ogromnim ekološkim problemima. Na primjer, oko 90% globalnog gubitka biodiverziteta i pritiska na vodne resurse nastaje zbog vađenja i korištenja prirodnih resursa, a istraživači procjenjuju da je otprilike polovina globalnih klimatskih utjecaja povezana sa načinom na koji koristomo resurse.

Nedavne krize, poput COVID-19, prekida u lancima snabdijevanja i rata u Ukrajini, također su pokazale da način korištenja resursa utječe na ekonomsku otpornost. To je pomoglo ljudima da shvate kako pravilno upravljanje otpadom nije važno samo za zaštitu okoliša.

Zato je uloga sektora otpada šira od efikasne obrade otpada. On pruža važne informacije o materijalima koji se teško recikliraju ili sigurno tretiraju. Ovo znanje je ključno za prevenciju nastajanja otpada i za poboljšanje dizajna proizvoda i izbora materijala već u ranoj fazi. U tom smislu, upravljanje otpadom postaje ključni element cirkularne tranzicije, a ne samo završni korak u lancu.

Finansiranje upravljanja otpadom često se opisuje kao komplikovano. Šta sve treba da funkcioniše da bi sistem bio finansijski održiv?

Zakoni o otpadu mogu biti složeni, ali zasnivaju se na jednostavnoj ideji: principu „zagađivač plaća“. To znači da onaj ko stvara otpad treba i da plati za njegovo pravilno upravljanje. Ovaj princip je osnova modernih zakona o otpadu.

U praksi, odgovornost dijele tri glavne grupe. Domaćinstva plaćaju za otpad koji sami proizvedu. Kompanije snose troškove svog komercijalnog otpada. Proizvođači također pomažu finansiranjem sakupljanja i tretmana određenih proizvoda, poput ambalaže, putem male naknade koja se plaća prilikom prodaje proizvoda.

Da bi sistem dugoročno funkcionisao, ove tri komponente moraju biti u skladu. Potpuno pokrivanje troškova znači da sistem upravljanja otpadom prikuplja dovoljno sredstava da pokrije stvarne troškove poput sakupljanja, transporta, tretmana, komunikacije i budućih investicija. Bez toga, sistem se postepeno urušava.

Postizanje punog pokrivanja troškova nije samo povećanje naknada domaćinstvima. Radi se o tome da troškove plaćaju pravi učesnici. U Bosni i Hercegovini, na primjer, sistemi proširenih odgovornosti proizvođača ne funkcionišu dobro jer su naknade za ambalažu preniske ili ih nema. To prisiljava općine/opštine i gradove da manjak pokrivaju većim naknadama ili porezima.

Kako se tarife za otpad mogu koristiti da potaknu odgovornije ponašanje, a ne samo da pokriju troškove?

Polazeći od principa „zagađivač plaća“, isto važi i za kućni otpad. U mnogim općinama/opštinama i gradovima u Bosni i Hercegovini naknade za otpad su fiksne, pa domaćinstva plaćaju isti iznos bez obzira na količinu otpada koju proizvedu. Naknada se ponekad malo mijenja u zavisnosti od veličine stana, ali obično ne odražava stvarnu količinu proizvedenog otpada.

Sa aspekta cirkularne ekonomije, ovo predstavlja problem. Da bi se potaknuli građani da smanje miješani otpad i razdvajaju otpad koji se može reciklirati, sistem to mora podržavati. Zato je potrebna reforma tarifa. EU zakoni i nacionalni propisi sve više traže bolje usklađivanje troškova i odgovarajuće poticaje. Međutim, promjena tarifa nije jednostavna — potrebna je dobra administracija, tehnička rješenja, politička volja i povjerenje javnosti.

Također, važno je biti transparentan. Troškovi upravljanja otpadom vjerovatno će rasti u narednim godinama. Istovremeno, općine/opštine, gradovi i viši nivoi vlasti trebaju raditi na pravednoj tranziciji, što može uključivati analize pristupačnosti i ciljane mjere podrške ranjivim domaćinstvima.

Ključna poruka je da tarife mogu biti dizajnirane tako da nagrade dobre prakse. Sistemi koji kombiniraju fiksne i varijabilne naknade, na primjer, mogu potaknuti domaćinstva da smanje miješani otpad i više razdvajaju otpad koji se može reciklirati. U Švedskoj su općine/opštine uspješno koristile strukture tarifa da podstaknu odvojeno sakupljanje i čak prevenciju otpada. Lekcija je jasna: cijene u kombinaciji sa dobrom komunikacijom i pouzdanim uslugama mogu pozitivno mijenjati ponašanje.

Tokom radionice fokusirali ste se i na podatke o otpadu. Zašto su podaci tako ključni?

Jer bez podataka, odluke se brzo svode na nagađanje. Općine/opštine i gradovi trebaju razumjeti koliko otpada se generiše, od čega se sastoji, koliko košta i koliko dobro usluge zapravo funkcionišu. Takve informacije podržavaju planiranje, investicione odluke i komunikaciju s građanima.

Kvalitetni podaci su također ključni za reforme. Ako želite modernizirati tarife za otpad ili razviti funkcionalne sisteme proširene odgovornosti proizvođača, potrebno je imati dokaze koji podržavaju odluke. Lokalni političari trebaju ovo vidjeti kao prioritet. Nijedna općina/opština ili grad ne žele plaćati za tuđi otpad, a visokokvalitetni podaci pružaju čvrstu i vjerodostojnu osnovu za političko odlučivanje.

Za komunalna preduzeća, podaci su podjednako važni. Korištenje stvarnih brojeva umjesto procjena za izradu poslovnih planova i investicionih strategija pomaže u donošenju boljih odluka i dugoročno poboljšava usluge.

Kao dio projekta BiH SuTra, kreiranje metode za studiju sastava otpada predstavlja jasan korak ka jačanju ove osnove. Metoda se fokusira na miješani kućni otpad. Poznavanje stvarnog sadržaja miješanog otpada pomaže u prevenciji, boljem sortiranju i dizajniranju efikasnijih sistema sakupljanja.

Korištenje harmonizirane metode također omogućava različitim općinama/opštinama i gradovima da iste studije provode više puta. To im pomaže pratiti napredak, upoređivati rezultate i provjeriti da li politike i investicije funkcionišu prema planu.

Tomas Thernström je viši stručnjak za cirkularnu ekonomiju i upravljanje otpadom u Štokholmskom institutu za okoliš, gdje vodi strateške inicijative i pruža stručne smjernice za održiva rješenja u korištenju resursa, smanjenju otpada i razvoju cirkularnih sistema.

Radionica je pružila pregled cirkularne ekonomije i održivog upravljanja otpadom, kombinujući EU okvire, švedska iskustva i kontekst projekta BiH SuTra kako bi se istražili praktični putevi za lokalnu tranziciju u Bosni i Hercegovini. Kroz sesije o potpunom pokriću troškova, dizajnu tarifa za upravljanje otpadom i donošenju odluka zasnovanom na podacima, učesnici su razgovarali o ekonomskim instrumentima, finansiranju sistema te ulozi pouzdanih podataka o otpadu u jačanju lokalnog planiranja, investicija i razvoja politika. Predstavnici sedam jedinica lokalne samouprave koje učestvuju u BiH SuTra projektu (Banovići, Breza, Ugljevik, Živinice, Kakanj, Gacko i Gradiška), kao i komunalna preduzeća (Eko Sep d.o.o., Komunalno preduzeće Gradska čistoća a.d. Gradiška, JP Vodokom Kakanj, Akva Invest d.o.o. Živinice) učestvovali su na događaju.

Ovaj tekst je objavljen na nekoliko portala. Kompletan popis možete pogledati u nastavku: