Dekarbonizacija daljinskog grijanja – Lekcije iz Švedske

Poseban trenutak radionice bila je prezentacija gospodina Ariana Tanha, eksperta za daljinsko grijanje iz kompanije Ekzel AB, koji je podijelio iskustva Švedske u izgradnji jednog od najnaprednijih i najodrživijih sistema daljinskog grijanja u svijetu, uključujući i ekonomiku kogeneracijskih postrojenja (tehnologija koja istovremeno proizvodi električnu energiju i toplinu iz istog izvora goriva, čime se postiže veća ukupna energetska efikasnost).

Imali smo priliku razgovarati s gospodinom Tanhom i postaviti mu ključna pitanja o dekarbonizaciji, korištenju otpada kao izvora energije, te važnosti edukacije i transparentnosti za povjerenje javnosti u nove ekološke tehnologije.

1. Šta znači dekarbonizacija sistema daljinskog grijanja i koje prednosti donosi?

Dekarbonizacija daljinskog grijanja znači smanjenje ili potpuno ukidanje upotrebe fosilnih goriva u proizvodnji toplote koja se distribuira kroz mreže daljinskog grijanja. U Švedskoj, ova promjena podrazumijeva zamjenu uglja, nafte, treseta i prirodnog gasa obnovljivim i recikliranim izvorima energije, kao što su biogoriva, otpadna toplota, višak industrijske toplote, biogas i toplotne pumpe.

Prednosti uključuju:

• Smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, podržavajući nacionalne klimatske ciljeve Švedske i ciljeve EU.
• Povećanje energetske sigurnosti kroz smanjenu zavisnost od uvoza fosilnih goriva (uglja, gasa i nafte).
• Stabilnije cijene energije, jer su obnovljiva i otpadna goriva manje podložna globalnim cjenovnim fluktuacijama. Ipak, nakon ruske invazije na Ukrajinu, cijene čvrstih biogoriva (drvna sječka, reciklirano drvo, peleti i slično) skoro su se udvostručile.
• Prednosti povezane sa cirkularnom ekonomijom, jer se lokalni otpad i nusproizvodi koriste umjesto da se odlažu.

Međutim, postoje i nedostaci; na primjer, bio-ulje koje se koristi u rezervnim kotlovima i kotlovima za podršku unutar postrojenja za grijanje i struju je skuplje od fosilne nafte.

2. Na koje načine otpad može služiti kao resurs za daljinsko grijanje? Koje su najčešće zablude i kako ih prevazići?

Otpad može predstavljati vrijedan izvor energije kroz procese pretvaranja otpada u energiju (Waste-to-Energy, WtE), pri čemu se nereciklabilni otpad spaljuje kako bi se proizvela toplota i električna energija. U Švedskoj se ta energija efikasno dovodi u mreže daljinskog grijanja. Pored toga, otpadna toplota iz data centara, industrijskih postrojenja i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda može se oporaviti i ponovo koristiti.

Najčešće zablude:

• “Spaljivanje otpada obeshrabruje reciklažu.” Odgovor: U Švedskoj, strogi zakoni o hijerarhiji otpada osiguravaju da reciklaža i ponovna upotreba imaju prioritet. Samo nereciklabilni otpad se spaljuje.
• “WtE postrojenja su prljava i zagađuju.” Odgovor: Moderna švedska WtE postrojenja imaju napredne sisteme čišćenja dimnih gasova (mješavina gasova i čestica nastalih sagorijevanjem) i prečišćavanja otpadnih voda, koji uklanjaju štetne emisije i zadovoljavaju neke od najstrožih ekoloških standarda na svijetu (često strožih od EU direktiva, npr. direktive o srednjim i velikim kotlovima).

Kako prevazići zablude:

Informisanje javnosti, transparentno izvještavanje o emisijama (što je regulisano i švedskim Zakonom o samokontroli), te prikazivanje ekoloških i energetskih koristi kroz podatke i otvorenu komunikaciju.

3. Koje su glavne prednosti modernih postrojenja za pretvaranje otpada u energiju (Waste-to-Energy, WtE) u odnosu na tradicionalne spalionice?

Moderna WtE postrojenja su izuzetno efikasna, čista i integrisana u urbane energetske sisteme. Ključne prednosti uključuju:

• Energetska efikasnost: Moderna postrojenja istovremeno proizvode toplinu i električnu energiju, postižući ukupnu energetsku efikasnost do 96% kada su povezana na mreže daljinskog grijanja. Ova vrijednost (96%) ne uključuje gubitke topline u samoj mreži daljinskog grijanja – odnosi se samo na odnos između unesene energije (gorivo) i proizvedene energije (toplina i struja). Efikasnost samih mreža daljinskog grijanja kreće se između 8% i 20%, u zavisnosti od veličine.
• Napredno kontrolisanje emisija: Tehnologije poput kondenzacije dimnih gasova, prečišćavanja dimnih gasova i otpadnih voda, te kontinuiranog praćenja emisija, značajno smanjuju zagađenje zraka.
• Oporavak resursa: Iz pepela otpada mogu se izdvojiti metali i drugi materijali koji se mogu reciklirati.
• Integracija u sistem: Moderna postrojenja služe kao fleksibilni proizvođači baznog opterećenja, dopunjujući nestalne obnovljive izvore energije, poput vjetra i solarnih panela.

4. Koliko su edukacija i transparentnost važni za prihvatanje novih ekoloških tehnologija od strane javnosti?

Edukacija i transparentnost ključni su za izgradnju povjerenja i prihvatanja. Kada javnost razumije kako tehnologije funkcionišu, njihov utjecaj na okoliš i doprinos ciljevima održivosti, otpor se smanjuje.

U Švedskoj, lokalne samouprave i energetske kompanije često organizuju “dane otvorenih vrata”, objavljuju godišnje ekološke izvještaje i sarađuju sa školama i univerzitetima kako bi povećali razumijevanje. Transparentnost jača kredibilitet i pomaže zajednicama da se osjećaju uključenim u tranziciju prema održivim energetskim sistemima.

5. Možete li podijeliti uspješan primjer iz Švedske vezan za daljinsko grijanje?

Snažan primjer je sistem daljinskog grijanja Stockholm Exergi, jedan od najvećih i najnaprednijih u Evropi. Njegova mreža daljinskog grijanja duga je 3.000 kilometara i snabdijeva toplinom preko 90% zgrada u Štokholmu, uključujući javne objekte i stambene zgrade.

Ključni faktori uspjeha Stockholm Exergi:

• Sistem koristi raznovrsne izvore energije, uključujući biomasu, otpadnu toplinu iz data centara i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kao i WtE postrojenja.
• Kroz projekte poput Bio-CCS (bioenergija s hvatanjem i skladištenjem ugljen-dioksida), Stockholm Exergi nastoji postati klimatski pozitivan hvatanjem i skladištenjem biogenog CO₂.
• Kompanija održava visoko povjerenje javnosti zahvaljujući transparentnom radu i kontinuiranom izvještavanju o održivosti, i to uprkos činjenici da se jedno od njihovih postrojenja nalazi u centru grada (Värtaverket).

Ovaj primjer pokazuje kako dekarbonizovano daljinsko grijanje može biti i tehnički izvodljivo i društveno prihvaćeno, doprinoseći liderstvu Švedske u održivim urbanim energetskim sistemima.

Pored prezentacije gospodina Ariana Tanha, radionicu je upotpunio Nihad Harbaš, ekspert za daljinsko grijanje iz nLogic Advisory, koji je govorio o mogućnostima dekarbonizacije i finansiranja projekata unapređenja daljinskog grijanja, kao i o ulozi daljinskog grijanja u planovima tranzicije, pokrivajući i nacionalne strategije i lokalne realnosti. Radionica je pokazala kako se nacionalne strategije mogu efikasno uskladiti s lokalnim potrebama, a učesnici su dobili inspiraciju i konkretne smjernice za implementaciju održivih rješenja u svojim zajednicama, gradeći na lekcijama iz švedskih, naprednih i održivih sistema koje je predstavio gospodin Tanha.

Intervju s gospodinom Arianom Tanha objavljen je na nekoliko portala. Kompletan popis možete pogledati u nastavku: