Nova perspektiva otpadnih voda: izgradnja klimatski pametnih i cirkularnih sistema u BiH

Imali smo priliku razgovarati s jednim od stručnjaka iz Štokholmskog instituta za okoliš (SEI), istraživačem Danielom Ddibom, te ga pitati o cirkularnim rješenjima za otpadne vode, decentralizaciji, švedskim iskustvima i još mnogo toga.

1. Vaše istraživanje se odvija u okviru tranzicije ka održivosti. Kako sistemi za otpadne vode mogu preći s tradicionalnih krajnjih rješenja na cirkularne, modele koji omogućavaju povrat resursa, posebno u manjim ili ruralnijim općinama?

Tranzicija počinje prepoznavanjem da otpadne vode nisu samo otpad, već izvor vode, nutrijenata, organske materije i energije. Naša istraživanja pokazuju da čak i decentralizovani ili lokalni sistemi, bilo da se radi o WC školjkama s odvajanjem urina, prikupljanju i ponovnoj upotrebi sive vode na licu mjesta, ili paketnim postrojenjima u okviru zajednice, mogu vratiti značajne količine nutrijenata za lokalnu upotrebu i smanjiti zagađenje u zajednici.

Za ruralne općine, prelazak ne zahtijeva velika i složena postrojenja za tretman. Prvi korak je prilagođavanje tehnologija sanitarne infrastrukture lokalnoj gustoći otpadnih voda, topografiji i ekološkoj osjetljivosti, te osiguranje da sistemi funkcionišu i da se njima pravilno upravlja. Švedski primjeri, poput "blackwater" sistema u gradu Södertälje ili široko rasprostranjenih WC školjki s odvajanjem urina, pokazuju da decentralizovana rješenja mogu smanjiti prisustvo patogena, omogućiti recikliranje nutrijenata i biti isplativa uz jasne standarde i nadzor općina.

2. Koje lekcije iz švedske evolucije upravljanja otpadnim vodama smatrate najrelevantnijim za BiH danas?

Tri lekcije se ističu:

Prva lekcija: napredak Švedske nije postignut samo infrastrukturom, već i jačanjem institucionalnih kapaciteta kroz jasne regulatorne mandate na nacionalnom nivou i odgovornost općina za cijeli vodni ciklus. Također, strukovne organizacije poput Svenskt Vatten i Avloppsguiden pružaju kontinuiranu tehničku podršku, obuke i razmjenu znanja.

Druga lekcija: međukomunalna saradnja bila je ključna u Švedskoj. Oko četvrtine švedskih općina upravlja uslugama vode i kanalizacije u zajedničkoj organizaciji s jednom ili više susjednih općina. Komunalna preduzeća poput NSVA ili Käppala Association pokazuju kako zajedničko planiranje i dijeljene tehničke ekspertize mogu dovesti do ekonomije obima i učiniti upravljanje otpadnim vodama isplativijim. Master plan uspostavljen 2024. godine za aglomeracije otpadnih voda u BiH uključuje nekoliko aglomeracija gdje bi takva saradnja također mogla funkcionisati, posebno unutar iste entitetske ili kantonalne jedinice.

Treća lekcija - Švedske općine sve više optimizuju postojeća postrojenja za tretman otpadnih voda kako bi postala objekti za povrat resursa. Mjere uključuju oporavak azota iz otpadne vode od mulja, poboljšanje kvalitete mulja kroz REVAQ certifikaciju i unaprijeđeno upravljanje oborinskim vodama. Uz to, neke općine testiraju opcije za odvajanje na izvoru, poput odvojenog sakupljanja fekalnih voda, sušenja urina i vakuumskih sistema, uglavnom u novim naseljima. Ova dvostruka strategija dijelom odražava utrošene troškove i tehnološka ograničenja u velikim, centralizovanim švedskim postrojenjima za tretman otpadnih voda.

Za BiH, koja će graditi većinu svoje infrastrukture za otpadne vode u narednim decenijama, postoji prilika da se direktno pređe na buduće, klimatski otpornije i cirkularne sisteme, umjesto da se ostane zarobljen u zastarjelim linearnim modelima. To znači izbjegavanje tehnologija koje ne zadovoljavaju moderne standarde za kontrolu zagađenja, cirkularnu ekonomiju i otpornost na klimatske promjene. Umjesto toga, BiH ima priliku:

• direktno prelaziti na rješenja koja vraćaju vodu, nutrijente i energiju,
• integrisati prirodom zasnovano upravljanje oborinskim vodama,
• omogućiti ciljano odvajanje na izvoru, gdje je to korisno,
• izgraditi klimatski otporne usluge sposobne da izdrže poplave, suše i ekstremne vremenske događaje koji već utječu na region.

3. Decentralizovani i lokalni sistemi se sve više razmatraju. U kojim geografskim ili općinskim/opštinskim i gradskim kontekstima ova rješenja imaju najviše smisla i koje zablude se često javljaju?

Decentralizovani sistemi su najprikladniji za općine/opštine i gradove s rasprostranjenim naseljima, zahtjevnom topografijom ili ograničenim budžetima za velike kanalizacione mreže. U Švedskoj, Örnsköldsvik i Norrtälje su primjeri općina koje upravljaju desetinama malih postrojenja i desetinama hiljada lokalnih sistema zbog brdovite teritorije, otoka ili sezonskog stanovanja. Njihovo iskustvo odražava situaciju u općinama/opštinama i gradovima BiH poput Ugljevika ili Gradiške, gdje raspršene aglomeracije možda čine potpuno centralizovane mreže nerealnim.

Česta zabluda je da su decentralizovani sistemi inferiorni ili privremeni. U stvarnosti, kada su pravilno projektovani i regulisani, mogu pružiti visoku zaštitu okoliša, smanjiti ispuštanje nutrijenata i čak ponuditi bolje mogućnosti za lokalnu ponovnu upotrebu. Druga zabluda je da se lokalni sistemi „sami brinu o sebi“. Švedska praksa pokazuje suprotno: zahtijevaju jasne dozvole, redovne inspekcije i tehničku podršku ili platforme za znanje za domaćinstva koja ih koriste, inače njihova efikasnost opada.

4. Finansiranje ostaje veliki izazov. Koja realna rješenja postoje za općine/opštine i gradove da održivo finansiraju novu infrastrukturu i dugoročne operacije, posebno kada su budžeti ograničeni?

Investicijske potrebe za upravljanje otpadnim vodama u BiH (oko 3,5 milijardi eura za usklađenost s EU zahtjevima) su značajne. Međutim, važno je naglasiti da dugoročna održivost zavisi od organizacije i finansiranja sistema, a ne samo od same izgradnje. Postoji nekoliko mogućih pristupa:

1. Projektovanje sistema u skladu sa veličinom aglomeracija je ključno. Izgradnja prevelikih postrojenja ili mreža vodi do nedovoljne iskorištenosti, visokih operativnih troškova i finansijskog opterećenja, kao što je vidljivo kod nekoliko postrojenja u BiH koja rade ispod projektovanog kapaciteta. Prilagođenom decentralizacijom mogu se izbjeći nepotrebni kapitalni troškovi.
2. Mehanizmi povrata troškova koji se koriste u Švedskoj mogu biti poučni, gdje tarife pokrivaju stvarne operativne i investicione troškove prema principima pravičnosti. To ne znači odmah visoke naknade, već postepeno usklađivanje tarifa sa stvarnim troškovima, uz transparentnu komunikaciju s korisnicima. Švedske općine koriste kombinaciju priključnih naknada, tarifa po potrošnji i posebnih naknada za lokalne sisteme. Sve to funkcioniše unutar jasnog pravnog okvira, što pokazuje da je moguće prilagoditi tarifni okvir s različitim komponentama.
3. Međukomunalna saradnja može pomoći u smanjenju operativnih i kapitalnih troškova dijeljenjem tehničkog osoblja, laboratorijskih usluga, postrojenja za upravljanje muljem i planerskih kapaciteta. Vanjsko finansiranje, poput EU fondova, razvojnih banaka i donatorskih programa, također igra ključnu ulogu, ali ove investicije su najučinkovitije kada su kombinovane s jakim lokalnim planiranjem i realističnim operativnim budžetom.

Radionicu u Brezi su vodili Daniel Ddiba i Linus Dagerskog iz Štokholmskog instituta za okoliš (SEI), zajedno s lokalnim stručnjacima Melinom Džajić Valjevac (održivo upravljanje vodom i hemikalijama) i Murisom Mešetovićem (korporativne i javne finansije). U radionici su učestvovali predstavnici partnerskih općina/opština i gradova u okviru BiH SuTra projekta, kao i delegati ključnih udruženja komunalnih preduzeća i općinskih/opštinskih tijela.

Učesnici su dobili praktične alate, realne primjere i korisne uvide za izgradnju otpornog, klimatski pametnog i cirkularnog sistema upravljanja otpadnim vodama koji odgovara državnim prioritetima i u skladu je s EU standardima.

Ovaj tekst je objavljen na nekoliko portala. Kompletan popis možete pogledati u nastavku: